Kad se smrt dogodi u Švicarskoj, obitelj se često nađe između tuge i hitne administracije. Najvažnije je znati da u Švicarskoj postupci imaju federalna pravila, ali se detalji mogu razlikovati po kantonima i općinama (npr. tko izdaje određene potvrde, gdje se plaćaju pristojbe i tko pečati sanduk). Službeni portal navodi da se, ako smrt nije nastupila u bolnici ili domu, smrt mora prijaviti nadležnoj službi u pravilu u roku od dva dana, uz original liječničke potvrde o smrti.
Za međunarodni prijevoz (repatrijaciju) tijela iz Švicarske u BiH, Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru ili drugu državu, u pravilu trebate Leichenpass (dozvolu/“laissez-passer”), a nadležna je kantonalna služba koju određuje kanton.
Ako se transport radi prema državama koje primjenjuju Vijeće Europe / strazburški sporazum, tijelo u transferu prati poseban dokument (laissez-passer for a corpse) i vrijede okvirni standardi za sanduk (nepropusan, često sa zinc uloškom i/ili “ventilom” kod zračnog prijevoza).
U nastavku dobivate rigorozan, praktičan vodič: 7 koraka, popise dokumenata, kantonalne primjere (Zürich, Bern, Genève, Aargau), check-list za obitelj i primjere rečenica za kontakt s institucijama.
Kako sustav funkcionira u praksi u Švicarskoj
U Švicarskoj se nakon smrti najčešće susreću tri “linije” postupanja:
- Medicinska potvrda smrti – liječnik utvrđuje smrt i izdaje liječničku potvrdu (Todesbescheinigung). Ako je smrt nastupila kod kuće, zove se kućni liječnik ili hitna služba; ako je smrt povezana s nesrećom ili kaznenim djelom, uključuje se policija.
- Prijava smrti civilnom registru – smrt se prijavljuje nadležnom uredu (u pravilu Zivilstandsamt mjesta smrti), a taj ured izdaje potvrdu o prijavi i na narudžbu izdaje Todesurkunde / Auszug aus dem Todesregister (smrtni list / “Death Certificate”).
- Pogreb ili transfer – općinski Bestattungsamt (ili privatni pogrebnik) organizira ukop/kremaciju; za transfer u inozemstvo obično se angažira pogrebno poduzeće jer ono koordinira dokumente i standarde sanduka, a često i pečaćenje. U Bernu gradska služba izričito upućuje da se za transport u inozemstvo obratite pogrebnom institutu.
Sedam ključnih koraka od smrti do ukopa ili repatrijacije
Ispod je “kostur” koji možete doslovno pratiti. Koraci su namjerno napisani tako da odgovaraju našim ljudima (BiH/HR/SRB/CG), uključujući repatrijaciju na Balkan.
1) Prvi kontakt i hitne mjere
Ako je smrt nastupila u bolnici ili domu: ustanova u pravilu pokreće osnovne formalnosti (izdavanje liječničke potvrde i prijava smrti nadležnima).
Ako je smrt nastupila kod kuće (ili izvan ustanove), a radi se o prirodnoj smrti: službeni portal savjetuje da zovete kućnog liječnika ili hitni dežurni servis kako bi liječnik utvrdio smrt i izdao potvrdu.
Ako postoji sumnja na nesreću, nasilje ili kazneno djelo: potrebno je obavijestiti policiju radi utvrđivanja okolnosti.
Korisno: švicarski brojevi za hitne situacije (spremite u mobitel):
- 112 – europski broj, spaja s policijskom centralom; radi i sa stranom SIM karticom
- 144 – hitna pomoć (sanitet)
- 117 – policija
- 118 – vatrogasci
- 145 – centar za otrovanja
Emocionalna podrška odmah (ako ste “na rubu”): Dargebotene Hand (143) je dostupna kao povjerljiva pomoć; imaju i info o jezicima i mogućnosti razgovora (telefon/chat).
2) Prijava smrti i osnovni dokumenti
Ovo je administrativna “osovina” cijelog postupka.
Rok: Ako osoba nije umrla u bolnici/domu, obitelj mora prijaviti smrt u roku od dva dana nadležnoj službi (u pravilu Zivilstandsamt mjesta smrti), i to uz original liječničke potvrde.
Tko može prijaviti smrt? Obitelj može ovlastiti treću osobu (npr. privatni pogrebni institut ili Bestattungsamt) da prijavi smrt i obavi formalnosti.
Koje dokumente u pravilu traže za prijavu smrti (osnovni set):
Službeni portal navodi da se obično prilaže:
- ärztliche Todesbescheinigung (liječničku potvrdu o smrti)
- Familienbüchlein / Familienausweis ili potvrdu partnerstva (ako postoji)
- putovnicu / osobnu iskaznicu preminule osobe
- dozvolu boravka / nastanjenja (za strane državljane)
Što izdaje Zivilstandsamt:
- Bestätigung der Anmeldung des Todesfalles (potvrdu da je smrt prijavljena) – bez nje se ukop u pravilu ne obavlja
- Todesurkunde (smrtni list / “Death Certificate”) – izdaje se nakon evidentiranja; često se naručuje više primjeraka.
- Ako je riječ o stranim državljanima (čak i ako nisu rezidenti), smrt se ipak prijavljuje, a Zivilstandsamt objašnjava dodatne dokumente.
3) Komunikacija s bolnicom, policijom i tužiteljstvom (kad je potrebno)
Ovaj korak je presudan u “izvanrednim” slučajevima: nesreća, sumnjiv uzrok smrti, nepoznat identitet, itd.
Ako uzrok smrti nije očito prirodan: u kantonalnoj regulativi (primjer Kantona Zürich) predviđeno je da se u takvim situacijama potvrda prosljeđuje policiji, a postupci idu kroz istražna tijela.
Freigabe (oslobađanje tijela za ukop/transport): U Zürichu je normirano da, ako je smrt prijavljena policiji, državno odvjetništvo tijelo treba “što prije” osloboditi za ukop te informirati Bestattungsamt.
Praktično što pitati institucije u tom trenutku (da skratite čekanje):
- Je li potrebna dodatna obdukcija ili sudsko-medicinski pregled? (to može odgoditi transport)
- Kada se očekuje “Freigabe” tijela? (bez toga pogrebnik često ne može dalje)
- Gdje se tijelo trenutno nalazi (bolnička mrtvačnica, institut, itd.)?
4) Uloga pogrebnika i zašto je često najpametnije angažirati stručnu službu
Švicarske upute i praksa jasno idu prema tome da se obitelj može rasteretiti formalnosti tako što ovlasti pogrebnika, a to je posebno važno kad postoji jezična barijera ili repatrijacija.
- Službeni portal naglašava da obitelj može ovlastiti treću osobu (pogrebno poduzeće ili Bestattungsamt) za prijavu smrti i rješavanje formalnosti.
- U Bernu gradska stranica za transport u inozemstvo izričito kaže: obratite se Bestattungsinstitut-u, i unaprijed provjerite posebna pravila u mjestu odredišta.
- U Aargau-u prije izdavanja Leichenpass-a, pogrebnik mora izraditi Einsargungs- und Versiegelungsprotokoll (protokol o polaganju u sanduk i pečaćenju).
Što dobar pogrebnik obično preuzima (osobito za repatrijaciju):
- komunikaciju s bolnicom/mrtvačnicom i organizaciju preuzimanja tijela
- prijavu smrti (ako ga ovlastite)
- narudžbu smrtnih listova / izvadaka
- nabavu Leichenpass-a i pratećih kantonalnih potvrda
- pripremu sanduka prema standardima (pečaćenje, zinc uložak i sl.) – gdje je propisano ili traženo
- koordinaciju s konzulatima i pogrebnikom u zemlji ukopa
Suptilno, ali važno: Ako vam treba pomoć s međunarodnim procedurama i prijevozom prema Balkanu, možete se informirati i kod Pogrebno Bandić – posebno ako želite da netko vodi dokumentaciju i transport “od vrata do vrata”. Za upite i hitne slučajeve koristite kontakt.
5) Opcije: ukop u Švicarskoj ili repatrijacija na Balkan (kopno ili avion)
Odluka je istovremeno emotivna i praktična. Ključno je razumjeti što svaka opcija znači u dokumentima, vremenu i troškovima.
Ukop u Švicarskoj
Službeni portal navodi da u Švicarskoj u pravilu možete birati između kremacije i zemnog ukopa, uz dogovor s općinom/Bestattungsamt-om ili privatnim pogrebnikom.
Troškovi u Švicarskoj variraju po općini. Mnoge općine nude osnovni ukop/kremaciju bez naknade za svoje stanovnike (ili uz male pristojbe), pa je važno tražiti predračun i provjeriti lokalna pravila.
Usporedba većih gradova pokazuje da je u deset najvećih gradova često “osnovni paket” (npr. transport u općini, kremacija i 20 godina mirovanja) za stanovnike besplatan, uz iznimke i razlike u grobnim naknadama (Bern je istaknuta iznimka s naplatama).
Socijalni/“unentgeltliche” ukop: primjer Bern pokazuje da postoji mogućnost besplatne sahrane za stanovnike ako se troškovi ne mogu pokriti iz ostavine (u Bernu se spominje prag od 8.000 CHF).
Napomena: Ovo je općinski primjer; pravila u drugim gradovima/općinama mogu biti drukčija.
Repatrijacija tijela na Balkan
Osnovno pravilo: Savezni ured za javno zdravstvo navodi da je za transport “leševa” iz inozemstva u/ kroz Švicarsku te iz Švicarske u inozemstvo potrebna dozvola (Leichenpass) i da su nadležne kantonalne službe.
Kanton Aargau dodatno objašnjava da je Leichenpass potreban za transport u inozemstvo te da se izdaje preko nadležnog Zivilstandsamt-a, uz prethodni protokol o polaganju i pečaćenju sanduka.
U Bernu gradska služba izrađuje Leichenpass i Einsargungszeugnis, te opisuje da se sanduk zrakonepropusno zatvara i pečati; za zračni transport traži se i ventil za tlak za zinc uložak.
Međunarodni okvir – “laissez-passer” i standard sanduka: Strazburški sporazum o transferu tijela predviđa da tijelo tijekom transfera prati posebni dokument (laissez-passer for a corpse) i propisuje minimalne zahtjeve za nepropusnost sanduka, uključujući opciju drvenog sanduka s unutarnjim zinc uloškom, te posebne uvjete za zračni prijevoz.
Sporazum izričito kaže da se ne primjenjuje na transport pepela (urne).
Kopneni ili zračni transport?
- Kod kopnenog transporta (vozilo) često je logistički jednostavnije, ali i dalje traži uredne papire i standarde sanduka.
- Kod zračnog transporta ulaze i pravila prijevoznika; IATA u svojim materijalima naglašava važnost procedura i dokumentacije za siguran međunarodni transport posmrtnih ostataka i ima smjernice za rukovanje.
Urna kao alternativa: Ako se obitelj odluči za kremaciju u Švicarskoj i prijenos urne, administracija je često lakša, ali i dalje postoji konzularna dokumentacija (ovisno o državi). Primjer: Srbija traži “docket” i za urnu, uz dostavu potvrde o kremaciji.
6) Osiguranje i pokriće troškova
Ovo je dio gdje obitelji često izgube najviše vremena i novca – jer ne provjere police na vrijeme.
Što je najvažnije provjeriti odmah:
- Putno osiguranje (ako je osoba bila u Švicarskoj privremeno) – često pokriva repatrijaciju ili lokalni ukop (ovisi o polici; ovo nije univerzalno i treba provjeriti uvjete).
- Dodatna privatna osiguranja i “Sterbegeld” modeli (ako postoje).
- Profesionalna osiguranja / fondovi i mirovinski stupovi (poslodavac, drugi stup) – službeni portal savjetuje da se kontaktira poslodavac zbog mogućih prava na rente i isplate.
Ako je smrt posljedica nesreće (UVG): U švicarskom okviru, kod slučajeva koji potpadaju pod osiguranje od nezgode, mogu postojati naknade za troškove transporta tijela i sahrane. Praktični sažetak (poziva se na UVG) navodi da se nadoknađuju potrebni troškovi za transport tijela do mjesta ukopa i troškovi sahrane, uz ograničenje “do sedmerostrukog” maksimalnog iznosa osiguranog dnevnog dohotka.
Napomena: Točan obračun ovisi o statusu osiguranja i okolnostima (posao/privatno, nositelj osiguranja itd.).
7) Konzularna pomoć i praktični savjeti za Balkan
Za repatrijaciju na Balkan (BiH, HR, SRB, CG) u pravilu trebate dokument države odredišta (sprovodnica / docket / laissez-passer consulaire – naziv varira), a konzulat/ambasada objašnjava točan popis.
Primjer: Srbija (službeni popis dokumenata)
Službena stranica srpskog DKP u Švicarskoj navodi da je za prijenos posmrtnih ostataka u Srbiju potreban dokument “docket”, a za izdavanje se traže originali, uključujući: putovnicu preminulog, zahtjev člana obitelji ili ovlaštene pogrebne službe (s rutom i mjestom ukopa), smrtni list (Todesurkunde/Auszug), medicinski izvještaj o uzroku smrti, Leichenpass te (u nekim slučajevima) dokaz o grobnom mjestu.
Navodi se i da je docket potreban i za urnu, uz potvrdu o kremaciji.
U cjeniku istog DKP-a spominje se i pristojba za izdavanje sprovodnice (navedena kao 4 CHF) te prijava smrti (20 CHF) – cijene se mogu mijenjati, pa uvijek provjerite aktualno.
Hrvatska (sprovodnica i tranzit)
Hrvatske konzularne informacije navode da se za izdavanje sprovodnice za prijenos posmrtnih ostataka u RH dostavljaju dokumenti poput identifikacijske isprave, liječničke potvrde s uzrokom smrti (da nije zarazna bolest), izvadak iz matice umrlih, dokaz o državljanstvu, te podaci o prijevozniku i pratnji.
Također je naznačeno da za provoz (tranzit) umrle osobe preko područja Hrvatske nije potrebna hrvatska sprovodnica, što je važno kad se vozi kroz HR prema BiH/SRB/CG.
Za prijavu smrti u matice RH (čak i kad ukop bude u inozemstvu) može se tražiti inozemni smrtni list s apostille pečatom i prijevodom.
Bosna i Hercegovina (sprovodnica)
Službene informacije pojedinih predstavništava BiH navode da se sprovodnica izdaje na zahtjev obitelji ili opunomoćenog pogrebnika, uz dokumente poput izvatka iz matice umrlih, liječničkog uvjerenja o uzroku smrti (da nije zarazna bolest) i dozvole za prijenos (u nekim uputama se spominje Leichenpass kao dokaz dozvole).
Napomena: detalji se mogu razlikovati po DKP-u i slučaju (zarazne bolesti, ekshumacija i sl.), stoga kontaktirajte konzulat nadležan za vaš kanton.
Crna Gora (sprovodnica)
Crnogorska diplomatska predstavništva u svojim uputama navode da za prenos posmrtnih ostataka izdaju sprovodnicu na zahtjev člana porodice ili predstavnika pogrebnog preduzeća, uz dostavu originalnih dokumenata (točan popis navode u svojim uputama).
Apostille / legalizacija i prijevodi (što je realno potrebno)
Za međunarodnu upotrebu dokumenata često treba dodatna ovjera.
- Švicarska objašnjava (konzularne legalizacije) da su nadležne institucije za izdavanje apostille na švicarskim javnim ispravama kantonalna legalizacijska tijela ili Savezna kancelarija u Bernu, ovisno o dokumentu.
- Na portalu Haška konferencija za međunarodno privatno pravo možete pronaći popise nadležnih tijela (competent authorities) za apostille po državama.
- Švicarsko pravosudno uputstvo objašnjava da apostille potvrđuje autentičnost javne isprave u okviru Apostille konvencije.
Prijevodi: Konzularne službe često traže originale i/ili ovjerene prijevode. Primjer: Hrvatska za prijavu smrti u matice navodi apostille i prijevod.
Dokumenti po fazama i kantonima
Ovo je praktičan popis koji možete printati ili spremiti.
Ključni dokumenti koji se u praksi najčešće traže
Za švicarski dio (osnovno):
- Liječnička potvrda o smrti – ärztliche Todesbescheinigung / Todesbescheinigung
- Prijava smrti i potvrda prijave – Bestätigung der Anmeldung des Todesfalles
- Smrtni list – Todesurkunde / Auszug aus dem Todesregister (“Death Certificate”)
- Identifikacijski dokumenti preminulog: putovnica/osobna, dozvola boravka, obiteljska knjižica (ako postoji)
Za transport iz Švicarske u inozemstvo:
- Leichenpass (transport permit / laissez-passer) – obvezan za transport iz Švicarske u inozemstvo; nadležnost je kantonalna
- Potvrde o polaganju u sanduk i/ili pečaćenju (nazivi variraju):
- Einsargungszeugnis (Bern)
- Einsargungs- und Versiegelungsprotokoll (Aargau)
- Potvrde koje traže prijevoznik/avio-cargo (ovisno o ruti): npr. dokument o nepropusnosti sanduka i potreban “ventil” kod zračnog prijevoza (Bern)
Za konzulat zemlje odredišta (primjeri):
- Srbija: putovnica pokojnika; zahtjev obitelji/pogrebnika (ruta, mjesto ukopa); Todesurkunde; medicinski uzrok smrti; Leichenpass; po potrebi dokaz grobnog mjesta; za urnu i potvrda kremacije
- Hrvatska: identifikacijska isprava; liječnički uzrok smrti (da nije zarazno); izvadak iz matice umrlih; dokaz državljanstva; podaci o pratnji i prijevozniku; te potvrda/odobrenje zemlje iz koje se prenosi
- BiH/CG: zahtjev i originali; izvadak umrlih; uzrok smrti; dozvole transporta
Kantonalne razlike kroz četiri konkretna primjera
Zürich (ZH):
- Smrt se prijavljuje prema pravilima civilnog registra; dokumenti se prosljeđuju Bestattungsamt-u; za Leichenpass se navodi da ga izdaju Bezirksärztinnen und Bezirksärzte (okružni liječnici), uz upućivanje na federalnu uredbu (SR 818.61) o tome da kantoni moraju odrediti tijelo koje izdaje Leichenpässe.
Bern (grad Bern / kanton Bern – gradska služba):
- Bestattungsamt izrađuje Leichenpass i Einsargungszeugnis; potrebna je potvrda prijave smrti i liječnička potvrda.
- Sanduk se zatvara zrakonepropusno i pečati; za avion traži se ventil za zinc uložak.
- Objavljene pristojbe: Leichenpass 40 CHF, pečaćenje sanduka 200 CHF (primjer Bern – može se razlikovati drugdje).
Aargau (AG):
- Za transport u inozemstvo potreban je Leichenpass koji izdaje nadležni Zivilstandsamt.
- Prije izdavanja, pogrebnik mora izraditi protokol o polaganju u sanduk i pečaćenju.
- Navodi se i da Leichenpass omogućuje prijevoz zapečaćenog sanduka preko trećih država bez graničnih kontrola (u okviru međunarodnih ugovora).
Genève (GE):
- Kantonalni propisi o transportu izvan kantona upućuju na poštovanje federalne uredbe o transportu tijela prema inozemstvu i međunarodnim sporazumima; navodi se i da nadležno tijelo izdaje “laissez-passer” te da ovlaštena osoba može prisustvovati “mise en bière” i izdati potvrdu o poštivanju formalnosti.
Napomena: U Ženevi su mnoge službene informacije na francuskom, a organizacija može biti više “centralizirana” kroz komunalne strukture i pogrebne službe (u kantonalnim dokumentima se spominju i “guichet unique” pristupi).
Praktični check-list za obitelj i primjeri rečenica
Check-list (što napraviti bez panike, korak po korak)
- Zapišite činjenice: ime i prezime preminulog, datum rođenja, ID broj, adresa, mjesto smrti, kontakt bolnice/policije.
- Osigurajte dokumente iz kuće: putovnica/osobna, dozvola boravka, obiteljska knjižica (ako postoji).
- Tražite liječničku potvrdu o smrti (original).
- Prijavite smrt Zivilstandsamt-u (ako institucija nije već prijavila) u roku 2 dana.
- Naručite više primjeraka smrtnih listova (često treba za banku, osiguranja, poslodavca, konzulat).
- Ako planirate repatrijaciju: odmah angažirajte pogrebnika (posebno zbog Leichenpass-a i protokola sanduka).
- Kontaktirajte konzulat zemlje odredišta s popisom dokumenata (ne idite “napamet”).
- Provjerite osiguranje (UVG/poslodavac/putno) i pitajte pokriva li repatrijaciju ili dio troškova.
- Ako ste emocionalno preplavljeni: nazovite 143 ili 112 ako je hitno.
Primjeri rečenica (telefonom ili e-mailom)
Za Zivilstandsamt (njemački):
- “Guten Tag, ich möchte einen Todesfall melden. Welche Unterlagen benötigen Sie und wann kann ich vorbeikommen?”
- “Können Sie mir bitte die Bestätigung der Anmeldung des Todesfalls und mehrere Exemplare der Todesurkunde (Auszug aus dem Todesregister) ausstellen?”
Za bolnicu / dom (njemački):
- “Können Sie mir bestätigen, ob der Todesfall bereits dem Zivilstandsamt gemeldet wurde?”
- “Wann und wo können wir persönliche вещи / osobne stvari preuzeti? Kada možemo doći?”
Za policiju (njemački):
- “Wir möchten wissen, ob eine Freigabe zur Bestattung vorliegt und wen wir dafür kontaktieren sollen.”
Za pogrebnika (BCS – naš jezik):
- “Trebamo pomoć oko prijave smrti i svih dokumenata. Možete li vi preuzeti formalnosti uz punomoć?”
- “Planiramo prijevoz pokojnika u (BiH/Hrvatsku/Srbiju/Crnu Goru). Koji dokumenti su potrebni u našem kantonu i koliko traje dobivanje Leichenpass-a?”
Za konzulat (BCS/engleski):
- “Molim vas popis dokumenata za izdavanje sprovodnice/docket-a za prijenos posmrtnih ostataka iz Švicarske u (država). Mogu li dostaviti originalne dokumente putem pogrebnog poduzeća?”
Korisni službeni izvori koje vrijedi imati pri ruci:
- Švicarski vodič koraka i dokumenti nakon smrti:
- Dozvola za transport leševa (Leichenpass) – federalno objašnjenje:
- Primjeri kantonalnih/gradski procedura: Bern (Leichenpass, pečaćenje): ; Aargau (Leichenpass + protokol): ; Zürich (Leichenpass izdaju okružni liječnici):
- Apostille u Švicarskoj (tko izdaje): ; HCCH popis nadležnih tijela:
- Međunarodni standard (laissez-passer + sanduk):
- Pravila/okvir za zračni transport (IATA):
FAQ
Mora li se smrt prijaviti čak i ako je pokojnik stranac i nije rezident Švicarske?
Da: službeni portal naglašava da se i smrt stranih osoba koje ne žive u Švicarskoj prijavljuje Zivilstandsamt-u mjesta smrti, a ured će reći koje dokumente dodatno treba dostaviti.
Koliki je rok da se smrt prijavi u Švicarskoj?
Ako smrt nije nastupila u bolnici/domu, prijava se radi u roku od dva dana uz original liječničke potvrde.
Što je Leichenpass i tko ga izdaje?
Leichenpass je dozvola za međunarodni transport tijela iz Švicarske u inozemstvo; federalno se navodi da se mora ishoditi i da su nadležne kantonalne službe.
Primjeri: u Aargau-u ga izdaje Zivilstandsamt uz protokol pogrebnika o polaganju/pečaćenju; u Zürichu se u kantonalnom aktu navodi da ga izdaju okružni liječnici; u Bernu gradska služba sudjeluje u izdavanju i navodi potrebne podloge.
Je li urnu lakše prenijeti od tijela?
Često jest, ali ovisi o državi. Međunarodni sporazum o transferu tijela se ne primjenjuje na pepeo, ali država odredišta i dalje može tražiti konzularni dokument.
Može li obitelj sama organizirati repatrijaciju bez pogrebnika?
Tehnički, obitelj može prijaviti smrt i obaviti dio formalnosti, ali švicarske upute naglašavaju da se može ovlastiti pogrebno poduzeće za sve formalnosti, a gradski Bern preporučuje kontakt s Bestattungsinstitut-om za transport u inozemstvo.
Zbog Leichenpass-a, protokola sanduka i konzularnih zahtjeva, u praksi je to znatno lakše uz ovlaštenog pogrebnika.
Postoji li mogućnost besplatne sahrane u Švicarskoj?
U mnogim općinama postoji “osnovni paket” bez naknade za stanovnike, ali ovisi o gradu/općini.
Bern nudi primjer “unentgeltliche Bestattung” uz uvjete (npr. ostavina ispod određenog praga).
Zaključak i poziv na kontakt
Smrt u Švicarskoj nosi dvije vrste tereta: emotivni (tuga i šok) i proceduralni (rokovi, dokumenti, komunikacija s uredima). Najpraktičnije je fokusirati se na ono što je hitno i službeno: liječničku potvrdu, prijavu smrti (rok dva dana u situacijama izvan institucija), te odluku ide li ukop u Švicarskoj ili repatrijacija uz Leichenpass i konzularne dokumente.
Ako trebate pomoć da sve ide brzo, uredno i dostojanstveno – posebno kod prijevoza na Balkan – razumno je osloniti se na iskusnu pogrebnu službu koja poznaje i švicarske urede i konzularne zahtjeve. Za informacije i organizaciju možete se obratiti Pogrebno Bandić.
Ako ste u akutnoj emocionalnoj krizi ili jednostavno trebate razgovor: 143 je dostupna kao povjerljiva podrška, a u hitnim situacijama uvijek možete nazvati 112.
